Kad su srpske vlasti objavile planove za izgradnju novog nacionalnog stadiona u Beogradu, projekt je dočekan s velikim entuzijazmom.

Moderni kompleks kapaciteta oko 52.000 mjesta trebao je predstavljati novi dom srpskog nogometa i otvoriti vrata najprestižnijim UEFA takmičenjima.

No, više od tri godine nakon početka radova, stadion u Surčinu daleko je od završetka, a javnost sve češće izražava skepsu.

Umjesto vizije o arhitektonskom čudu, gradilište i dalje više podsjeća na ogromnu rupu okruženu betonom nego na sportski hram.

Iako su radovi započeli krajem 2023., do sredine 2025. godine završeno je manje od 10% planiranog posla.

Finansijski aspekt dodatno zabrinjava – početno procijenjenih 250 miliona eura ubrzo je naraslo na preko 400 miliona, a nagađa se da bi konačni trošak mogao premašiti i milijardu eura.

Tome su doprinijele višestruke izmjene projekta, problemi s izvođačima, kašnjenja u isplatama i dodatni troškovi za prateću infrastrukturu.

Kritike ne izostaju – dok vlasti stadion nazivaju “ponosom nacije”, opozicija i dio stručne javnosti tvrde da se radi o promašenom prioritetu u zemlji s brojnim socijalnim i infrastrukturnim problemima.

Pojedini analitičari čak ga nazivaju “spomenikom političkog marketinga”, a ne stvarnim interesom sporta i građana.

Zvanični rok za završetak radova ostaje 2026. godina, ali većina stručnjaka smatra da je realnije očekivati kraj radova tek 2028., ako se uopće tada završi.

Do tada, stadion ostaje simbol ambicije – ali i upozorenje koliko su planovi bez odgovorne realizacije skupi i neizvjesni.