Iza FK Borac je sezona za pamćenje, barem kada je riječ o sportskom rezultatu i nastupima na evropskoj sceni. Klub iz Banjaluke ostvario je istorijski uspjeh plasmanom u osminu finala Lige konferencija, gdje je tek nakon velike borbe i produžetaka eliminisan od bečkog Rapida. Taj martovski duel donio je ponos igračima, radost navijačima, ali i ozbiljan finansijski dobitak klubu.

Prema dostupnim podacima, Borac je od UEFA inkasirao više od sedam miliona evra, odnosno oko 14 miliona konvertibilnih maraka. Kada se tome doda i novac od transfera Envera Kulašina u turski Gaziantep, koji su tamošnji mediji procijenili na oko 800.000 evra, ukupna cifra prelazi 15 miliona maraka za samo jednu sezonu. I upravo tu počinje priča koja sve više liči na sportsku misteriju godine.

Iako je kasa, barem na papiru, trebalo da bude puna, realnost na Gradskom stadionu izgleda potpuno drugačije. Fudbaleri Borca već mjesecima čekaju plate, a pojedine obaveze prema državi i javnim preduzećima nisu izmirene. Dugovanja za poreze, struju i vodu rješavaju se reprogramima, koji problem samo odlažu, ali ga ne uklanjaju.

Navijači se s pravom pitaju kako je moguće da klub sa tolikom zaradom ne može redovno da servisira osnovne obaveze. Posebno zbunjuje činjenica da su najavljivana velika ulaganja u infrastrukturu uglavnom ostala na nivou obećanja. Radovi na stadionu BSK stoje, tereni u banjalučkim naseljima su zapušteni, a fudbal se sa „Čaira“ gotovo potpuno povukao.

Predsjednik kluba Zvjezdan Misimović pokušao je da objasni gdje je novac otišao, navodeći ulaganja u pomoćne terene, reflektore i sanaciju stare infrastrukture, kao i vraćanje dugova iz prethodnih godina. Ipak, konkretni iznosi i jasna struktura troškova nikada nisu predstavljeni javnosti. Takva neodređenost samo je dodatno pojačala sumnje i nezadovoljstvo.

Još više čudi što su mnogi od tih radova, prema procjenama ljudi iz sportskih krugova, relativno skromne vrijednosti i teško mogu opravdati višemilionski priliv iz Evrope. Zbog toga se sve češće čuje pitanje da li je novac uopšte uložen u razvoj kluba ili je završio negdje daleko od očiju javnosti.

U sportskim kuloarima pominje se i predstojeća proslava 100. godišnjice kluba, kao mogući razlog zbog kojeg se sredstva „čuvaju“. Organizacioni odbor te manifestacije, prema nezvaničnim informacijama, navodno predvodi Milorad Dodik, što cijeloj priči daje i političku dimenziju. Da li će dio evropskih miliona biti potrošen upravo na jubilej, ostaje da se vidi.

Jedno je sigurno – Borac je na terenu zaradio istorijski novac, ali van terena odgovori izostaju. Dok se igrači bore za svoja primanja, a infrastruktura stagnira, pitanje gdje je nestalo više od 15 miliona maraka sve glasnije odzvanja Banjalukom. Navijači ne traže čuda, već samo istinu i transparentnost. A to je minimum koji klub sa ovakvom tradicijom i podrškom duguje svima koji ga vole.