Bh. klubovi su od 1996.godine imali uspjeha, podviga i posrnuća na evropskoj sceni.
Gubilo se od Kukešija, a bugarski i izraelski klubovi iživljavali su se svojevremeno na Želji i Sarajevu.
U svakoj europskoj sezoni bilo je kikseva, ali i (ne)očekivanih rezultata. Bilo je i podviga. Posljednji je ostvario Zrinjski prošle sezone kada je igrao grupnu fazu Liga Europe. Što je najbolji rezultat jedne bh.ekipe.
Pamtimo Željin otpor protiv Newcastlea, pobjedu Sarajeva nad Genkom…
Široki, Čelik, Sloboda, Velež, Borac, pa i Slavija imali su uspjeha na europskoj sceni.
Borac je trijumfom u Elbasanu zaradio dodatne bodove za bh.nogomet.
Kada je Velež izvukao predstavnika Andore, svi su Rođene vidjeli u drugom kolu. Čekao se meč s AEK-om. Kojeg je Velež pod vodstvom Feđe Dudića eliminirao, što je bila najveća senzacija te godine.
Nije to bilo tako daleko. A onda se ukazao izvjesni Čanadi. S dobro “nabildanim sivijem”.
Kada analizirate njegov CV prosto se zapitate, odakle trener s takvom “reputacijom” u Veležu. Kakva ga muka natjerala. Mogao je sačekati koji mjesec pa da preuzme Bajern, Liverpol, Bordo…
Čanadi je priredio najveću sramotu za Velež i bh.nogomet. Nema opravdanja za neviđenu bruku.
Nastavi li Velež s ovim “stručnjakom” , u novoj sezoni, budućnost je neizvjesna. Upitan je opstanak u ligi. Na stranu što je krivica do igrača, ali trener je sastavljao tim, taktiku, mijenjao, svjesno davao lažne nade.
I da ima savjesti, na putu do Mostara podnio bi neopozivu ostavku. Ne ponudio, već zatražio raskid na svoju štetu. Ispao bi džentlmen. I donekle bi porastao u očima navijača. Na taj bi se način odužio ljudima koji su ga, u najboljoj namjeri doveli u klub. Rođene u svijetloj i bogatoj historiji nikad nisu vodile trenerske neznalice. Već trenerski velikani.
Da zaključimo, Veleža može spasiti samo odlazak Čanadija. Što prije to bolje!
R.S.
