Nedavni incident sa reprezentativcem Bosne i Hercegovine Anelom Ahmedhodžićem, koji je napustio kamp reprezentacije zbog “nevidljive” povrede, izazvao je opravdani bijes među navijačima i ljubiteljima fudbala u zemlji. Ahmedhodžić se nije osjećao dovoljno dobro da se pridruži saigračima, a još više je naljutio javnost time što se nije javljao na pozive direktora reprezentacije, Emira Spahića. Ovakvo ponašanje pokazuje izostanak profesionalizma i odgovornosti, osobina koje se očekuju od svakog reprezentativca.

Ono što dodatno otežava cijelu situaciju je činjenica da ovo nije prvi put da Ahmedhodžić pokazuje nepoštovanje prema reprezentativnim obavezama. Slično ponašanje pokazao je i tokom mandata bivšeg selektora Save Miloševića, kada je također propustio reprezentativno okupljanje pod izgovorom povrede. Takvi ispadi ostavljaju dojam da je reprezentativni dres za Ahmedhodžića samo opcija, a ne obaveza i čast.

Navijači Bosne i Hercegovine, koji s velikom strašću prate sve utakmice reprezentacije, postavljaju logično pitanje: treba li se Ahmedhodžića i dalje pozivati u reprezentaciju? Njegova neodgovornost navukla je bijes javnosti, koja s pravom smatra da dres nacionalnog tima trebaju nositi samo oni koji ga nose s ponosom i čašću.

Primjer Ahmedhodžiću, ali i svim budućim reprezentativcima, mogao bi biti Sead Kolašinac. Kolašinac je, uprkos povredi, došao na okupljanje reprezentacije i ostao sa svojim saigračima, iako je bilo jasno da neće moći nastupiti. Njegova prisutnost u kampu bila je znak podrške timu, iskaz poštovanja prema saigračima i navijačima, ali i svjedočanstvo što znači biti reprezentativac – biti tu za svoj tim, u dobru i u zlu.

Reprezentacija Bosne i Hercegovine ne smije biti talac nezrelih postupaka pojedinaca. Vrijeme je da Ahmedhodžić i svi koji se odluče igrati za državni tim shvate da nošenje reprezentativnog dresa nije samo privilegija, već i odgovornost. Oni koji nisu spremni da se potpuno posvete, bolje je da ustupe mjesto onima koji će to raditi sa srcem i profesionalizmom, kako bi reprezentacija mogla napredovati i biti ponos svih nas.