Noć kada je utihnula najljepša košarkaška simfonija 

Regionalni sportski prostor jučer je obavila nezapamćena, oštra i nijema bol. U 47. godini života, ugasilo se srce čovjeka koji nije samo pratio košarku – on ju je živio, disao i pretvarao u čistu magiju riječi. Otišao je Edin Avdić, neumoljivi čuvar košarkaške vatre, vanserijski erudit i neumorni hroničar igre pod obručima, ostavljajući iza sebe prazninu veliku kao dvorane čije je parkete toliko slavio.

Bila je to vijest koja je u trenu zaledila cijelu regiju, od Sarajeva preko Beograda do Zagreba, spajajući u tugovanju sve one koji su uz njegov neponovljivi glas učili voljeti igru. Izgubili smo “hodajuću enciklopediju”, čovjeka čiji je entuzijazam bio toliko zarazan da je obične utorke pretvarao u praznike košarke, a daleke NBA noći u nezaboravne avanture.

Dječak sa sarajevskog asfalta i prva ljubav u “Bosni”

Edinova priča sa kraljicom igara počela je tamo gdje se rađaju prave legende – na sarajevskom asfaltu, u gradu koji je u godini njegovog rođenja (1979.) slavio titulu prvaka Evrope koju je osvojila slavna KK Bosna. Kao mali dječak, s loptom u rukama i snovima većim od sarajevskih brda, Edin je rano osjetio magiju igre.

Kroz djetinjstvo i mladost prošao je sve omladinske selekcije upravo te kultne KK Bosne. Na terenu je bio nevjerovatno inteligentan igrač – počevši kao bek šuter u mlađim kategorijama, zahvaljujući svom besprijekornom prepoznavanju igre i taktičkoj zrelosti, u prvom timu je prešao na poziciju plejmejkera, dirigujući napadima sa urođenim autoritetom.

Ipak, sudbina mu nije namijenila da ostane na parketu, već tik uz njega, gdje će njegova genijalnost dobiti još širi, kosmički eho. Odlučio je da patike okači o klin, posveti se obrazovanju i uspješno diplomira novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u rodnom Sarajevu.

Glas koji je pomjerao granice i skraćivao “Šindlerovu listu”

Karijeru koja će zlatnim slovima ostati upisana u analima sportskog žurnalizma započeo je na Federalnoj televiziji, a zatim je na OBN-u napravio revoluciju u prenosima NBA lige. Njegovi prenosi bili su eksplozija energije, znanja i nepatvorene strasti.

Kao strastveni navijač Juta Džeza, Edin je bio spreman na sve za košarku. Među kolegama i gledaocima zauvijek će kružiti legendarna anegdota iz tog perioda: kako bi prenos utakmice Juta – Lejkers počeo tačno na vrijeme, Edin je sa montažerom sjekao i skratio kultni film *Šindlerova lista* za sat i po vremena, pokazujući da za njega raspored programa nikada nije smio stajati na putu magije pod obručima.

Prelaskom na TV Arena sport, Edin postaje regionalno blago. Njegove kolumne na Mondu bile su najčitanije štivo na prostorima bivše Jugoslavije, a podcasti obavezna lektira za svakoga ko želi razumjeti košarku. Ko može zaboraviti kultne povike nakon trojki Mirze Teletovića “sa parkinga” i “iz svlačionice”? Ili nesvakidašnju, epsku reakciju tokom antologijskog finala NLB lige u Zagrebu 2010. godine? Edin nije samo prenosio utakmice; on je kreirao uspomene.

Odlazak istinskog košarkaškog romantičara

Oni koji su ga poznavali, ali i oni koji su ga samo slušali preko malih ekrana, znali su da iza mikrofona stoji nevjerovatno topao, skroman i srdačan čovjek. Edin je posjedovao rijedak dar – mogao je satima pričati o detaljima iz italijanske druge lige sa istim žarom s kojim je analizirao veliko NBA finale.

Njegovo znanje nije bilo hladno, statističko kopanje po podacima; bilo je to živo, emotivno pripovijedanje prepuno šarma i istinske ljubavi prema košarci.

Košarkaški klub Partizan, ABA liga, legendarni Saša Đorđević i hiljade slomljenih ljubitelja sporta danas se opraštaju od čovjeka uz kojeg je igra rasla. Njegov glas bio je soundtrack naših noći, naših radosti i naših košarkaških buđenja.

Zato, kada se večeras negdje na nekom terenu začuje zvuk lopte koja prolazi kroz mrežicu, znajte da gore, na nekim nebeskim tribinama, Edin već hvata bilješke, spremajući neku novu, savršenu kolumnu.

Hvala ti za svaku besanu noć, za svaku emociju i za to što si nas naučio kako se igra voli cijelim bićem.

Počivaj u miru, profesore. Tvoja simfonija nikada neće utihnuti.