Klafurić sve radi planski: Ovo je razlog zašto se Velež izdiže iznad prosječnosti 

Piše: Kenan Lizde

Lagano se privodi kraju jesenja polusezona u PLBiH, a samim tim se rezimiraju bodovna salda premijerligaša, te se ocjenjuje učinak i dojam spomenutih.

U ovih 17 odigranih kola, što je više od polovice, imam dojam da su stvari manje više očekivane i u skladu sa nekim okvirnim prognozama. Može se raspravljati da li je Željezničar očekivano na 19 osvojenih bodova, te da li je Zvijezda 09 stvarno toliko lošija od ostalih. S obzirom na prikazanu igru, dojam je da su oba kluba trebala imati koji bod više.

Stanje na vrhu tablice je prilično očekivano, izdvojio se “poker” ekipa i oni će na proljeće odlučivati o rasporedu i načinu ko će i kako predstavljati BiH u europskim takmičenjima u sezoni 2024/2025. Dok se za ekipe Borca, Zrinjskog i Sarajeva očekivalo da su upravo tu gdje se sada nalaze, za širu sportsku javnost konkurentnost FK Velež je pomalo iznenađujuća.

U jednoj od mojih analiza prije mjesec dana sam potencirao Velež kao ekipu koja predstavlja bitnog faktora u raspletu vrha tablice, a na kraju se to i obistinilo.

Dok su gore navedene 3 ekipe (Borac, Zrinjski, Sarajevo) u prvenstvo ušli kao određeni favoriti, klubovi sa najjačim budžetima, kvalitetno popunjenim rosterima ekipa, Velež je nekako iz drugog plana radio kvalitetno, te bez puno buke marljivo skupljao bodove i “skidao skalpove” glavnih favorita prvenstva.

Ključni trenutak za ovakav scenarij je počeo smjenom Jusufbegovića, koji je iako smijenjen i podcijenjen, ipak pomalo udarao temelje ovakvog Veleža. Umjesto njega za trenera je odabran Dean Klafurić, za BiH javnost prilično nepoznato ime, ali kad pogledamo njegov CV, trener koji se savršeno uklapa u ono što je upravi Veleža bilo potrebno. Nije Klafurić mahao čarobnim štapićem i pompezno najavljivao rezultate. Skretao je posebnu pažnju na osnovne fudbalske postulate, gdje je fudbal igra grešaka i onaj koji svakodnevno radi na uklanjanju istih, nakon određenog perioda dolazi do kvalitativnih pomaka u igri.

Za prilično kratak period, “snimio” je stanje svlačionice, vidio dobre i loše stvari, te krenuo u preslagivanje ekipe. Liderske uloge je podijelio igračima koji ih zaslužuju, a u njegovih prethodnika ih nisu imali ili zasluživali, prvenstveno mislim na Pršeša i Vehabovića. Da bi se dao još precizniji sud o trenerovom učinku i viziji, trebamo pričekati sljedeći prelazni rok i obavljene pripreme sa ekipom. Ali ono što meni upada u oči je duh ekipe koji vlada u redovima Veleža, gdje trener vjerovatno ima odličnu komunikaciju sa igračima, oni ga razumiju i slijede.

Analizirajući učinak trenera, došli smo do još jednog bitnog parametra koji izdiže FK Velež iznad prosječnosti, a to je ekipni duh zajedništva i međusobnog pomaganja igrača na terenu. Velež je, barem naoko, trenutno najsvježija i trkački najpotentnija ekipa, što dovoljno govori o situaciji u klubu i motivu svih pojedinaca uključenih u rad kluba. Iako pred kraj polusezone prilično desetkovani nedostatkom velikog broja konkurentnih igrača, ekipa nije izgubila osnovne postulate fudbalske igre a to su motiv i pošten odnos prema svom poslu.

Da bi nešto takvo trajalo i postojalo na BiH fudbalskoj sceni, uprava kluba mora kroz jedan pošten i odgovoran način rada da podržava zamisli trenera i ambicije igrača kao jedinki. Imam osjećaj da ova uprava Veleža radi kvalitetne i održive stvari, razvijajući sve segmente potrebne za dugoročni kontinuitet i postojanost.

Pored rada prve ekipe, rade se infrastrukturni pomaci, stadion se malo pomalo sređuje, omladinska škola Veleža se neočekivano brzim koracima uzdiže i u svim selekcijama na nivou države bilježi odlične rezultate. Dokaz tome je da u zadnjih par utakmica Veleža, u rosteru ekipe je bilo 9 igrača poniklih u omladinskoj školi, od toga čak 5 aktualnih juniora.

Menadžment kluba također je napravio dobre rezultate, prate se moderni trendovi, PR služba kluba je podignuta na profesionalniji nivo, te je i taj segment razlog zadovoljstva navijača kluba.

Finasijski podaci i budžeti klubova su u BiH još u sferi javnih tajni, te je teško biti precizan i relevantno ocijeniti pojam uloženo-prihodovano, ali subjektivno mislim da budžet Veleža (resursi uloženi u rad i funkcioniranje prvog tima) nije među 4 najveća u državi. Usudio bih se reći, da je možda i duplo manji od ekipa s kojima se Velež bori za sami vrh tablice, sve u rasponu od par bodova.

Iako je ova ekipa kroz jesenju polusezonu, u više navrata pokazivala i drugo lice, te znala imati i nekoliko ispod prosječnih izdanja, dojma sam da kako je sezona odmicala broj lošijih partija je bio sve manji i da Velež i njegove navijače čeka uspješan ostatak sezone i mnogo lijepih trenutaka.